Već neko vrijeme razmišljam o tome kako su djeca i mladi opčinjeni mobilnim sadržajima zato što je u mobitelu sve “savršeno”.
Ikone aplikacija su brižljivo dizajnirane tako da mame slinu na usta, sučelje (UX ili user interface) je ispoliran do zadnjeg detalja tako da doživljaj korištenja bude savršen i zove na još.
Sve je nevjerojatno “živo”.
A svijet oko mladih? Puno nebrige, prljavštine, nesavršenosti na svakom koraku..
Istražujući alate kojima možemo pomoći mladima (i roditeljima) da kontroliraju korištenje tih magičnih naprava naišao sam na opciju postavljanja crno/bijelog prikaza boja.
Da budem precizniji, radi se o monokromnom podešenju (sve nijanse sive), poput crno-bijelih televizora iz (mog) djetinjstva.
Dojam je dosta “retro”. Kao da gledam neki Charlie Chaplinov film, ali sam zapravo na facebooku. Kao direktni rezultat sam primijetio da manje posežem za mobitelom tokom dana – uglavnom samo kada mi odista treba.
Što se nedostatka samih boja tiče, za veliku večinu sadržaja su zapravo nebitne.
Mislim da je puno razloga u igri, ali jedan od najočiglednijih je to da se sadržaji na ekranu više ne mogu takmičiti sa zelenilom vrta, plavetnilom neba i mora.
Zato što naprosto nemaju boje.
Čini se da sam sa tim jednostavnim hackom vratio čaroliju u stvarni svijet!
Zanimljivo je da sam u jednom trenutku “upalio” boje radi neke fotografije, i sve mi se učinilo tako grozno kičasto i prenaglašeno da sam brzo vratio “sive” postavke.
Možda nije rješenje za svakga, ali vrijedi probati. Ako se pitate kako ćete natjerati svoje dijete da isključi boje na mobitelu, vjerovatno ćete se začuditi kada vam kažem da većina naše djece čeka da ih spasimo od te napasti, i biti će zahvalni na svakoj pomoći.
U svakom slučaju im možete predložiti kao zanimljiv eksperiment.