Skip to content

Lažeš Melita

Dok smo pripremali Digital detox radionice javio mi se kolega jer ima problem sa sinom koji od završetka škole ima puno slobodnog vremena, pa “zglajza” na mobitelu u crveno premda postoji dogovor koliko ga smije dnevno koristiti.

Najviše ga je međutim smetalo to što mu sin ne govori istinu kada ga pita što je radio, nego nešto “mulja”.

Svi mi volimo vjerovati u dječju čistoću i nevinost koja nije kadra reći neistinu, pa ćemo možda i nesvjesno preći preko sitnih laži koje nam djeca serviraju.

Istina je ipak drugačija. Prema jednoj statistici odrasla osoba prosječno laže četiri puta u danu (da, znam, neki drugi odrade prosjek za nas bezgrešne 😉 ).

Obzirom da djeca moral i etiku grade kroz proces odrastanja, moramo razumjeti da zapravo imaju puno manje ograda prema tome da kažu nešto što je tek djelomično istinito.

Ako tome dodamo da je jedan period djetinjstva specifičan po posebno bujnoj mašti i uživljavanju djeteta u zamišljene svjetove, mora nam biti jasno da dječje odgovore moramo uzimati sa rezervom.

Šta možemo kao roditelji napraviti?

Dvije stvari.

Prvo – moramo sami biti iskreni!

U zanimljivom istraživanju iz 2010. utvrđeno je da djeca školske dobi kojima je voditelj eksperimenta lagao pokazuju drastično veću tendenciju da sami u eksperimentu lažu.

Istraživanje se nije bavilo utjecajem laganja skrbnika na laganje djeteta, ali za pretpostaviti je da će neiskrenost roditelja loše utjecati na dječju iskrenost.

No, pa naravno – nećemo valjda lagati vlastitu djecu?

Naravno da nećemo, ali radi se zapravo o malim stvarima – o obećanjima koja nismo ispunili, o odklanjanju neugodnih tema raznim objašnjenjima koja funkcioniraju vrlo kratko..

Ukratko, ako želimo da nam dijete govori istinu, moramo se potruditi da budemo beskompromisno iskreni prema djetetu. Uvijek. Ma koliko neugodno bilo.

Tako ćemo postaviti primjer koji djete može kopirati.

Drugo – moramo postavljati pitanja na koja je djetetu lakše dati iskren odgovor.

Ako postavimo pitanje tako da se djete osjeti krivim, pribjeći će nekom iskrivljenju istine kako bi barem na trenutak izbjeglo neugodnost krivnje.

Također, važna je posljedica iskrenog odgovora. Ako dijete zna da će posljedica biti kazna, pokušati će se izvući na svaki mogući način, a to znači da će lagati, čak i ako zna da će na kraju biti otkriveno. Na taj način zapravo treniramo dijete da laže.

To ne znači da dječja nepodopština ne treba imati posljedice, ali ako strah od kazne nije spriječio djete da ode u kvar, znači da bi možda razumijevanje zašto nešto nije dobro napraviti možda dalo bolje rezultate.

Da se vratimo na mog kolegu sa početka priče, puno veći učinak bi postigao kada bi komunicirao sa sinom o problemima i opasnostima pretjeranog izlaganja mobilnim sadržajima i o sadržajima koje je sin konzumirao dok je bio na mobitelu.

Zato, ako želimo da djeca budu iskrena sa nama, moramo biti beskompromisno iskreni prema njima i komunicirati o problemima umjesto da pribjegavamo teškim kaznama.

1 thought on “Lažeš Melita”

  1. Pingback: Praznici na mobitelu – Zdravo odrastanje

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *