Jedna od glavnih značajki života u suvremenom svijetu je skoro potpuna otuđenost od narodnih tradicija. Jedino što je preostalo je folklor koji čuva samu formu (ples, muzika, odjeća), ali ne i funkciju narodnih običaja.
Zašto bi nam to uopće bilo važno?
Ako pogledamo u prošlost bez romantičnih naočala, vidjet ćemo da je životni vijek uglavnom bio kraći a ljudi su poboljevali i umirali od bolesti koje se danas lako sprječavaju ili liječe. No, naši preci su ipak prednjačili u jednom obliku zdravlja (sve negdje do industrijske revolucije), a to je mentalno zdravlje.
Možemo govoriti o tome kako su tada razumijevanje i mogućnost dijagnosticiranja bili proporcionalno manji nego danas ali ipak je jasno da današnji obim nestabilnosti u mentalnom zdravlju, a pogotovo kod mladih, nije do sada zabilježen.
Sa industrijskom revolucijom započinje proces odvajanja od tradicionalnog načina života a sa time i od samih narodnih tradicija i običaja. Treba imati na umu da narodni običaje, igre, pjesme i plesovi nikada nisu bili samo zgodan i zabavan dodatak inače mučnom i teškom životu.
Ako se usredotočimo samo na odrastanje, svaka priča, svaki ples, svaka pjesma i ritual je imao važnu ulogu u razvijanju socijalnih vještina, moralnih vrijednosti, razumijevanju vlastite pozicije u zajednici, iniciranju u novu poziciju sa novim zadacima i dužnostima i brojnim drugim procesima odrastanja.
Danas su tu ulogu preuzeli mediji – reklame, filmovi, serije, video materijali na Youtube-u i tiktok-u.
U pomanjkanju zajednice koja bi ih uronila u bogatstvo narodnih tradicija, djeca uranjaju u zbrčkane i necenzurirane materijale koje pruža internet, i rezultati su nažalost jednako tako zbrčkani i često opasni.
Cijele generacije izrastaju sa moralnim kodeksom first person shooting igrica prepunih nasilja, besmislenih, često opasnih, video klipova i nerealističnih očekivanja od vlastitog tijela izazvanih savršenim slikama photoshopiranih influenserica i influensera sa instagrama.
Čini se da neminovni civilizacijski korak naprijed koji rezultira okretanjem leđa prošlosti nije bio u potpunosti dobar i zdrav proces.
Kako možemo iskoristiti našu bogatu tradiciju da u suvremenom svjetu pomognemo našoj djeci u cjelovitom procesu odrastanja?
Odgovor nije jednostavan, ali ga možemo nazrijeti u stremljenju prema zajednici koja koristi elemente tradicije kako bi povezala svoje članove.
Kao roditelji možemo zaviriti u prostor naših predaka i pružiti neke elemente našoj djeci – priču, igru, pjesmu – kako bi im pružili nit koja ih povezuje sa vremenima u kojima se zajednica brinula o dobrobiti svakog njenog člana.