Jučer na Aikido treningu jedna od naših školarki se pohvalila kako je u kazni jer se posvađala sa mamom. Samo po sebi ništa neobično, ali me ponukalo na razmišljanje o tome sa kakvim svakodnevnim stresom se nosi ta majka i koliko je onda lakše da, nakon cijelog dana provedenog na poslu, u kuhanju, pospremanju i brizi za dijete, plane na neku njenu bezazlenu opasku.
U zadnje vrijeme se puno piše i govori o izazovima sa kojima se djeca i mladi danas suočavaju, o stresovima od škole do izloženosti bullyingu na društvenim mrežama.
Sa druge strane malo se govori o tome kako je to biti roditelj danas.
Od nas se po defaultu očekuje da se brinemo za materijalnu sigurnost obitelji, da se brinemo da nam se dijete zdravo prehranjuje (kupovanje, kuhanje, nagovaranje djeteta da pojede brokoli), da uči i radi zadaće, da ide barem na jednu vanškolsku aktivnost (na koju ih uglavnom mi vozimo), da dovoljno spava i da ne provodi svo vrijeme na mobitelu (ovo zadnje je možda najteže od svega).
I kada sve to uspijemo, nitko nam neće dati značku niti napisati pohvalnicu za dobro vladanje.
To je normalno, šta smo drugo htjeli?
A da bi mi normalno funkcionirali potrebno nam je i vrijeme za nas same, i intimno vrijeme sa partnerom, vrijeme za odmor, vrijeme za neku potpuno besmislenu razbibrigu (Netflix serije, here we come!)…
I kako onda biti strpljiv, nasmijan, pozitivan, kada je osnovna egzistencija postala skoro nemoguća, kada plaća jedva pokriva osnove – kredit, najam, režije, a ne dao bog nekog nepredviđenog servisa na autu ili posjeta zubaru.
Plus, nakon svih vanškolskih aktivnosti koje smo poplaćali osjećamo se krivi kada razmišljamo o odlasku na Jogu, Tango ili bilo šta što moramo platiti za sebe.
A u sebe upravo moramo ulagati, zato da bi imali resurse za idući dan, za idući osmjeh i ohrabrenje djetetu, za to da ne planemo na neku dječju bezazlenost.
Ali kako, kada ekstra vremena (a nekad i novca) nema?
Vrijeme moramo osvojiti.
Od svih koji nam ga oduzimaju. Posao se mnogima proširio izvan dogovorenih 8 sati dnevno – kroz poruke, mailove i pozive izvan radnog vremena. To vrijeme je samo naše i na te poruke i pozive nismo dužni odgovarati.
Drugi najveći vremenski lopov nam sjedi u džepu (i pomaže onom prvom). Mobitel okupira puuuno više dnevnog vremena nego što nam je koristan. Da, nije lako, ali postoje metode koje nam pomažu da mobitel od opsesije i okupatora postane korisni alat (u pripremi nam je e-book sa praktičnim savjetima za kroćenje elektronskih trošitelja vremena).
Što se novca tiče, nije nužno da self-care aktivnosti plaćamo. Šetnja prirodom je besplatna. Deset minuta meditacije dnevno također. Intimno vrijeme sa partnerom, druženje sa dobrim prijateljima.. Sve su to aktivnosti koje nas čine boljim roditeljima (i boljim ljudima).
Posvetite nekoliko trenutaka razmišljanju što možete učiniti za sebe danas, sutra, ovaj tjedan, ovaj vikend. Stavite to u svoj kalendar i branite to od drugih.
Budite i sebični ako treba, jer na kraju ćete biti bolji roditelj, a to nije nimalo sebično!