Da, mobiteli nisu zli.
Međutim, činjenica je, i statistike pokazuju, da je u periodu od početka široke upotrebe “pametnih telefona” do danas zabilježen zamjetan porast raznih problema vezanih za emotivno i mentalno zdravlje kod djece i mladih.
Korelacija je, čini se, neporeciva.
Pa ipak, sam “pametni telefon” nije “kriv” za taj porast. Največu odgovornost nose naši urođeni mehanizmi, koje je čovjek razvijao kroz stotine tisuća godina, i čija je svrha bila naše preživljavanje kao vrste.
Problem nastaje kada razni stručnjaci, gonjeni stalnom potrebom za ostvarenjem profita, primijene znanja o tim našim socijalnim, psihološkim i emotivnim mehanizmima kako bi od nas stvorili savršene konzumente.
Konzumente ne samo u direktnom smislu nekoga tko kupuje, već također i konzumente virtualnih sadržaja koji nam se na raznim platformama i aplikacijama serviraju.
Mi smo zapravo potpuno bespomoćni u borbi protiv toga. Također, naša djeca koja tek razvijaju razumijevanje o dugoročnim posljedicama svojih aktivnosti, su još osjetljivija na te izazove.
Što napraviti?
Brzog rješenja na žalost nema.
Prva stvar koju kao roditelji možemo napraviti je da budemo primjer. Da u vremenu koje provodimo sa svojom djecom NE BUDEMO NA TELEFONU. Da iskoristimo to vrijeme za komunikaciju.
Na taj način ćemo postići daleko veći učinak nego zabranama i kaznama (premda i one imaju svoje mjesto u postavljanju zdravih granica djetetu).
Druga stvar koju možemo napraviti je razgovarati sa djetetom (ili tinejdžerom) o tome kako provodi vrijeme na mobitelu, što gleda, što je naučio i kako se nakon toga osjećao.
Treća stvar je ponuditi djetetu neke korisne ideje kako može proaktivno (a ne pasivno) koristiti taj super napredni uređaj – kreativne aplikacije, aplikacije za razvijanje svjesnosti, kao kameru ili fotoaparat za razvijanje kreativnosti.
Svako dijete je različito, i ne postoji jedinstveno rješenje, ali nadam se da će vam ove ideje biti korisne!