Drugačija od čega?
Od ovisnosti o supstancama. Jako pojednostavljeno (ali stvarno jako), ovisnosti o supstancama funkcioniraju tako što sa kemijskom reakcijom u mozgu (izazvanom unošenjem supstance u organizam) zamjenjuju efekt zdravog socijalnog kontakta.
Za shvaćanje ovog procesa možete proučiti eksperiment sa štakorima koji je 1978. godine proveo kanadski psiholog Bruce K. Aleksandar.
Zaključak njegovog istraživanja je taj da glodavci kojima je dostupan socijalni kontakt i zanimljive aktivnosti nemaju potrebe koristiti supstance koje “izazivaju” ovisnost (heroin ili kokain).
Problem sa ovisnostima o elektrinici je taj da su redovito najjače ovisnosti o uslugama koje hine da su socijalni kontakt (online igrice sa drugim igračima, socijalne mreže, komunikacijske aplikacije).
Razlog je što ih naš živčani sustav doživljava kao prave socijalne interakcije.
Ono što u njima izostaje je nutritivni i ispunjavajući efekt na naš živčani sustav (socijalna koregulacija), koji se aktivira pri direktnoj socijalnoj interakciji i ključan je za naše emotivno zdravlje (i zdravlje naše djece). Ono što aktivira socijalnu koregulaciju je ton glasa, geste, suptilne promjene u izrazu lica, čak i mirisi kojih smo jedva svjesni.
Tako naš sustav dobiva informaciju da je socijalno angažiran, ali ne dobiva efekt socijalnog kontakta bez kojeg ne možemo (zdravo) funkcionirati. I upravo je to razlog zašto nas produženi boravak na društvenoj mreži često ostavlja sa osjećajem praznine.
Upravo iz tog razloga su razne drastične metode sa brisanjem aplikacija i postavljanjem strogih vremenskih limita osuđene na sigurnu propast.
Jer ne nude nikakvu alternativu.
Za Alexanderove štakore alternativa je bila druženje sa drugima, igra i istraživanje. Za osobu koja se danas otrgne od mobitela alternativa je prostorija u kojoj svi drugi i dalje zure u mobitel.
Jedino pravo rješenje je inzistiranje na direktnom socijalnom kontaktu. Kada smo u kontaktu sa drugim ljudima (a posebno sa našom djecom) moramo svjesno spremiti telefone i upotrijebiti to dragocjeno vrijeme za socijalnu interakciju.
Dugoročno rješenje je kreiranje zajednice u kojoj se timari direktan socijalni kontakt bez korištenja elwktronike.
Zadatak nije jednostavan, ali odgovornost je na nama jer nitko drugi ne može riješiti taj problem za nas.