Premda se o tome ne piše puno u medijima, jer važnije se stvari događaju u svijetu, mladi su na svjetskom nivou zabilježili rekordni porast u poremećajima mentalnog zdravlja u zadnjih 14 godina.
Nije to baš neki rekord koji bi trebalo proslaviti, ali ono što zbunjuje je nevoljkost da se na kolektivnoj razini imenuje uzročnik tog fenomena.
Premda se jedan takav globalni fenomen ne može jednostavno pripisati samo jednom uzroku, postoje brojne indicije koje upućuju na pojavu pametnih telefona i specifično društvenih mreža.
Za one koji žele dubinsko objašnjenje preporučam odličan i iscrpan tekst američkog psihologa Jonathana Haidta.
Uratko, društvene mreže su, koristeći specifično programirane algoritme, oblikovane tako da korisnika zadrže u što dužoj interakciji, navedu ga da se što prije vrati i ponude mu individualno krojen tok informacija koji se progresivno modificira prema korisnikovim “afinitetima”.
Za osobe u mentalnom i emotivnom razvoju to znači da će provoditi ogromnu količinu vremena na mrežama – vremena koje bi inače bilo ispunjeno druženjem, igrom i kreativnošću. Također, algoritam će hraniti sve njihove sumnje i nesigurnosti, što će imati negativan utjecaj na njihovo samopouzdanje i sliku o sebi. Rezultat toga je razvijanje ovisnosti i raznih mentalnih poremećaja te poremećaja u prehrani (anoreksija, bulimija..).
Pa dobro, kako je moguće da smo svojoj djeci dali takvo što u ruke?
Razlog je taj što nismo znali. Imali smo osjećaj, ali nismo mogli niti pretpostaviti što se nalazi “ispod haube” društvenih mreža i cijelog fenomena pametnih telefona.
Cigarete, alkohol, droga – sve te stvari povezuje činjenica da jako brzo pokažu svoje negativno lice. Teško nam je kao roditelju (premda se i to dešava) propustiti simptome već nakon nekoliko “korištenja”. Nikada nam ne bi palo na pamet da im sami dajemo te opijate. Dapače, postoji i zakonska regulativa koja onemogućuje maloljetnim osobama da dođu do njih.
Sa druge strane, utjecaj mobitela i društvenih mreža je poput tempirane bombe. Iz vana se malo što primjećuje, osim toga da je osoba manje komunikativna i više vremena u karakterističnoj pozi “zuri” u uređaj.
Ono što se događa u osobi teško ćemo odmah primijetiti, a rezultati se mogu pokazati tek za nekoliko godina kada mlada osoba počne pokazivati ekstremnije oblike socijalne anksioznosti, pomanjkanja motivacije, depresivnih stanja..
Na žalost, podaci pokazuju da je čest slučaj da si dijete oduzme život, a roditelji nisu znali da nešto nije u redu.
Upravo zato je potrebno informirati roditelje o dubokoj štetnosti tehnologije koja je dostupna njihovoj djeeci. Kako bi bolje razumjeli specifično stanje i potrebe mladih kod nas, napravio sam dvije ankete – jednu za roditelje a drugu za djecu.
Molim vas da uzmete trenutak i ispunite ovu anonimnu anketu, a svom djetetu pošaljete link na ovu anketu. Također možete linkove proslijediti drugim roditeljima sa kojima ste u kontaktu.
Odgovori će nam pomoći u razvijanju aktivnosti za potporu roditeljima i mladima da se suoče sa ovim problemom.
Hvala!