Dječja igra

Ništa nije lakše od dječje igre.

Isto tako, ništa nije važnije za zdrav razvoj emotivne i društvene zrelosti mladih od dječjih igara. Posebno je važno vrijeme koje djeca provedu bez nadzora odraslih gdje u grupama mješanih dobi sama odabiru što će raditi i rješavaju međusobne nesporazume i nesuglasice.

To je poligon gdje u maloj grupi mogu raditi socijalne greške bez ozbiljnih posljedica, male neugodnosti koje im pomažu naučiti što je prihvatljivo a što ne, te kako riješiti društveni problem koji su izazvali kako bi ostali dio grupe.

Djeca i mladi mogu u školi učiti o moralu i etici društvenih odnosa, ali učiti o nečemu i razvijati nešto svu dvije potpuno različite stvari. Mi odrasli si volimo tepati o važnosti programa društvenog odgoja u školama, o anti bulying edukacijama gdje djeca dobivaju informacije o prihvatljivim i neprihvatljivim ponašanjima, ali to nije način na koji smo mi stekli te kvalitete i društvene vještine.

Mi smo ih stekli kroz veliku količinu vremena provedenu bez odraslih gdje smo se učili regulirati međusobne odnose kroz igru.

Upravo taj proces učenja kroz igru je ugrožen danas jer vrijeme koje djeca provode u igri u stvarnom svjetu istiskuje vrijeme provedeno u komunikaciji i participaciji u online društvenom svijetu.

Neki tvrde da je to baš odlično, jer će se tako djeca pripremati za svijet sutrašnjice, no polako se pokazuje da to jednostavno nije tako.

Neka neugodnost, socijalna greška koja se desila u stvarnom svjetu je ograničena na nekolicinu djece koji su prisutni, može se riješiti u realnom vremenu i uglavnom se brzo zaboravi.

Greška koju dijete napravi u prostoru društvenih mreža vidljiva je potencijalno neograničenom broju djece (i odraslih), ne može se riješiti u realnom vremenu i ostaje tamo zauvjek da ju svi vide.

Zato djeca danas više uče kako biti osobni brand manager, pažljivo promišljajući svaku objavu, komentar ili emoji u virtualnom svjetu, a manje kako se ponašati u grupi ljudi u stvarnom svijetu. Rezultati su vidljivi kroz podatke o sve većem broju mladih koji se osjećaju usamljeno, nesposobni su za stvarne i dugotrajne društvene odnose i imaju osjećaj anksioznosti u društvu drugih.

Ključni period društvenog razvoja je od 9 do 16 godine i djeca tada uopće ne bi trebala sudjelovati u online svijetu, kako bi imala priliku razviti zdrave socijalne vještine.

Upravo je zato nedavna objava Tiktok mreže da su razvili aplikaciju za djecu mlađu od 13 godina zastrašujuća, jer daje roditeljima dojam da se sada radi o nečem sigurnom i dobrom za djecu.

Društvene mreže nisu i nikada neće biti dobre niti prikladne za djecu, ništa više od cigareta sa smanjenim udjelom nikotina ili pive sa smanjenim udjelom alkohola.

Kao roditelji u ovom čudnom vremenu imamo tešku zadaću da ih zaštitimo od toga da dragocijeno vrijeme djetinjstva provedu pred šarenim ekranima.