U razgovorima koje vodim sa mladima, osobito onima u malo zrelijoj dobi kasne srednje škole ili studija, vrlo često čujem poziv upomoć. Jasno im je da su uhvaćeni u mrežu digitalnog svijeta koja ih ne čini sretnima i koja ih ne pušta iz svog željeznog stiska. Osim brižljivo osmišljnih mehanizama koji se brinu da se pažnja mladih drži stalno prikovana uz digitalne sadržaje, tu je i društveni aspekt koji kroz FOMO (fear of missing out – strah da će nešto propustiti) drži mlade u šaci.
Pa zašto su onda na digitalnim sadržajima ako ih to čini nesretnima? Osim dva gore navedena razloga, tu je i treći – sposobnost odupiranja žudnji nije nešto sa čime se rađamo. To je “mentalni mišić” volje koji se postepeno razvija od tinejdžerstva do kasne adolescencije, a ako pogledamo kolika je naša moć odupiranja istim sadržajima, biti će nam jasno da su mladi tu potpuno bespomoćni.
Ali ipak nisu sretni, i to izbija kroz razne sub kulturne poruke i izraze.
Jedan od njih je i “dodirni travu” (Go touch grass). Mladi ga uglavnom koriste kada žele nekome reći da dođe u dodir sa stvarnošću – Go touch grass! Često ga koriste kada se netko previše angažira u online prepirke, igrice ili internet dramu sugerirajući da bi mu malo svježeg zraka dobro došlo.
Zanimljivo je koliko je fraza intuitivna – dodirujući travu direktno se povezujemo sa prirodom i to na specifičan, taktilan način. Tako odmah impliciramo da nismo samo vidjeli zelenu travu – to ćemo ionako teško izbjeći ukoliko imamo zdrav vid – nego i da smo se sagnuli prema zemlji, aktivirali osjet dodira koji nam je rekao da li je trava suha ili rosna, a tu je već i miris trave i zemlje koji će nas odmah obaviti čim im se približimo. I tako smo okupani prirodom u jednoj kratkoj i gotovo zapovjednoj rečenici – Go touch grass!
A povezivanje sa prirodom jedno je od četiri povezivanja koja nam omogućuju ispunjen i smislen život – povezivanje sa sobom, zajednicom, prirodom i višim smislom/duhovnim.
Povezivanje sa digitalnim svijetom isključuje sve ove četiri poveznice i postepeno čini život ispraznim i besmislenim što se manifestira kroz poplavu mentalnih i emocionalnih problema kod mladih danas (ali ne samo kod mladih).
I zato, pošaljite svoju djecu da dodirnu travu!
Go touch grass!