Kada sam bio mali, imao sam fotoaparat.
Bio je to jednostavan ruski aparat, bez svjetlomjera, zooma i drugih čarolija na koje smo se vremenom navikli. Da bi fotografija ispala kako tako uspješna, morao sam odvojenim svjetlomjerom očitati jačinu ambijentalnog svjetla i po tome namjestiti blendu (veličinu otvora kroz koji ulazi svjetlo) i ekspoziciju (vrijeme koje je film osvjetljen), podesiti fokus na objekt koji želim da bude oštar i onda kadrirati – postaviti sliku u neku smislenu kompoziciju.
Tako se to radilo – nije bilo prečaca. Bilo je svojevrsno umijeće postići da fotografija uopće bude čitljiva.
A onda su se pojavili aparati koji su imali ugrađeni svjetlomjer i mali kompjuterčić koji je sam podešavao blendu i ekspoziciju i izoštravao sliku. Rekli bi – pametni fotoaparat.
Ali ne.
Baš sam se danas sjetio kako smo zvali te prve automatizirane fotoaparate.
Zvali smo ih idioti.
Zašto?
Zato što je sa njima sasvim ok fotografiju mogao napraviti bilo tko. Bez znanja i mukotrpnog očitavanja svjetla (ambijentalnog ili reflektiranog), izoštravanja itd. Narodski rečeno, fotografiju je mogao napraviti svaki idiot, i tako smo zvali te aparate.
Danas imamo aparat koji gotovo sve može napraviti bez nas i nitkome nije palo na pamet da ga zove idiot.
Ne morate više znati fotografirati ili snimati filmove – sve to i puno više napraviti će telefon za vas.
Ne morate znati zbrajati, množiti, broj Pi napamet. Sve to zna vaš telefon.
Ne morate pamtiti imena, telefonske brojeve, adrese. Da, vaš telefon ih zna.
Ne morate znati povijest, geografiju, ništa – na telefonu je google.
Ne morate znati put kući – na telefonu su karte i gps i savjeti za najbrži put ..
Ne morate zapravo više niti razmišljati jer na telefonu je i chatGPT.
Kako to da se takav aparat onda ne zove idiot?
Zato što su ovaj put proizvođači doskočili narodu, i prije nego mu je palo takvo neko grozno (i politički nekorektno) ime na pamet uposlili su marketinške eksperte koji su odlučili da će se spravica, paradoksalno, zvati – pametni telefon!
Ipak, postoji jedan problem.
Bez obzira na laskavo ime i fantastične sposobnosti, zapravo upravo radi svojih sposobnosit, ta sprava nas čini glupljima.
Kada kažem glupljima, ne mislim metaforički.
Znanstveno je potvrđeno u zanimljivoj studij da u prisustvu našeg pametnog telefona postižemo niži rezultat na testovima inteligencije i memorije. U testovima se pokazalo da su ispitanici koji su imali mobitel na stolu za vrijeme testiranja postigli niže rezultate od onih koji su ga imali u džepu ili torbi i znatno niže od onih koji su ostavili mobitel u drugoj prostoriji.
Ako razmislimo o tome da je čovjek od trenutka kada je kreirao prvi alat sustavno redelegirao svoje zadatke na alate koje je koristio (zato smo ih na kraju krajeva i izmišljali), postaje jasno da na isti način redelegiramo naše sposobnosti na mašinu koja ih umjesto nas radi. I tako, kada je mobitel u našoj blizini naš mozak se “ulijeni” i ne zamara se sa ičim za što je siguran da ta magična spravica može raditi umjesto njega.
Pojavom široko dostupne i funkcionalne (premda daleko od savršene) umjetne inteligencije počeli smo polako redelegirati i samo kreativno mišljenje – što znači da ćemo biti sve manje sposobni razmišljati jednako kao što smo sve manje sposobni (ili voljni) hodati uz sva prevozna sredstva koja smo izmislili.
Sada se treba zapitati kakav učinak to može imati na mozak koji se tek razvija, koji tek otkriva svoje potencijale.
Moja pretpostavka je da će se postepeno prestati razvijati. U svom korjenu ljudski organizam funkcionira na principu ekstremne ekonomičnosti – ne troši energiju na nešto što nije potrebno za preživljavanje. Kada dijete dobije uređaj koji sve sam radi, jednostavno neće imati potrebu razvjaiti vještine koje smo mi smatrali normalnima (i potrebnima za opstanak).
Zato smatram da “pametni” telefoni nemaju što tražiti u rukama djece ako želimo zadržati inteligenciju kao temeljnu kvalitetu čovječanstva.