Koliko košta sekunda vaše pažnje?
Molim?
Kako se može kupiti ili prodati nešto apstraktno i neopipljivo poput pažnje?
Da li vam je itko ikada ponudio novac za vašu pažnju?
Nije ni meni, pa ipak prodajemo sate i sate naše pažnje svaki dan.
Čitava grana ekonomije se naziva Attention economy i bavi se trgovinom ljudskom pažnjom.
Zašto?
Računica je jednostavna – klijenti u ekonomiji pažnje nismo mi, već reklamne kompanije koje kupuju prostor na online platformama kako bi došli do novih potrošača.
I tako, koristeći “besplatne” usluge tih platformi, mi zapravo plaćamo “u naturi”.
Što više koristimo te usluge, to više vremenskih jedinica svoje pažnje dajemo u zamjenu.
Da bi se moglo što efikasnije trgovati ljudskom pažnjom, puno novca se ulaže u znanstvena istraživanja, pa tako usluge poput Youtubea, Instagrama i Tiktoka koriste najsuvremenije spoznaje o funkcioniranju naše psihe, emocija i razmišljanja kako bi nas što duže zadržali na svojim platformama.
Jedan od glavnih pokretača naše pažnje je potreba da preživimo, i zato ćemo uvijek više pažnje usmjeravati prema potencijalno opasnim informacijama (“negativity bias”) – kako bismo osigurali vlastitu sigurnost. Taj mehanizam se trenirao i brusio tokom čitave povijesti naše vrste, i vrlo je teško oduprijeti mu se.
Iz tog razloga će sadržaji koji nam se serviraju imati tendenciju prema izazivanju negativnih emocija poput straha, bijesa, tuge itd. Konačni rezultat će biti osjećaj beznađa, anksioznosti i depresije nakon boravka u online prostoru, a kroz određeni period će to postepeno negativno utjecati na naše cjelokupno mentalno zdravlje.
Osim što platforme manipuliraju našom pažnjom dok se nalazimo na njima, one će također pružat svoje prste i u ono vrijeme kada radimo bilo što drugo (šećemo psa, pričamo sa prijateljima, čekamo da se skuha ručak..) kroz bezbrojne “push notifikacije”, zvukove i lampice na našem mobitelu, poruke i e-mailove.
Na taj način niti jdan trenutak našeg dana nije više zaista “naš” već pripada “njima” i “oni” sa njim slobodno barataju i skupo ga naplaćuju.
Paradoksalno u cijeloj priči je to da većina tih platformi nema vlastite sadržaje koje bi nam mogle ponuditi – sadržaje kreiramo mi sami.
Pogodili ste, i njih dajemo besplatno.
Obzirom da “algoritam” odlučuje o tome koliko će pokazivati neki sadržaj ovisno o više ili manje nejasnim parametrima kvalitete, svi se trudimo da proizvedemo sadržaje visoke kvalitete kako bi priskrbili poglede, lajkove i komentare, unaprijeđujući time vlastiti virtualni “status”.
Također, moramo razumjeti da su djeca i mladi najranjiviji za ovakvu vrstu manipulacije jer se njihova sposobnost da se odupru žudnji i snaga volje još nisu u potpunosti razvili. U slučaju da su pre rano izloženi toj psihološkoj i emocionalnoj manipulaciji, postoji opasnost da se nikada neće niti razviti, jer će mozak izgraditi potpuno različite živčane sklopove koji nisu sposobni kontrolirati takve porive.
Što učiniti?
Prvo, za djecu ne postoji minimalno vrijeme koje bi mogli provesti na mobitelu bez negativnih posljedica – jednako kao što im nećemo mazati desni rakijom da mirno spavaju, tako im ne bismo trebali davati mobitel da se “smire”.
Starije tinejdžerime, koji radi društva više ne mogu izbjeći posjedovanje mobitela, možemo naučiti kako da iskjuče sve moguće notifikacije i poruke od aplikacija koje koriste, kako da ograniče vrijeme koje na njima provode i kako da kreativno provode vrijeme izvan digitalnog svijeta.
Posao nije lak, ali ako želimo da nam djeca odrastu u zdrave (mentalno i fizički) i sretne pojedince koji će nositi društvo budućnosti, moramo učiniti sve da im u tome pomognemo!