Meni je dooosadno!

U današnje vrijeme kada je zabava i razbibriga doslovno na dohvat ruke, čini se da je bauk dosade konačno iskorjenjen.

No, da li je to zapravo dobro?

Dosada nastupa kada se ništa “zanimljivo” ne događa, kada nemamo nikakve zadatke ili obaveze, a nije dostupna nikakva zabava.

Ako se sjetimo djetinjstva, to je vjerovatno bilo često.

Ljeto, podne, ne možemo na plažu, ničeg na televiziji, pročitali smo sve stripove već sto puta..

I dosađujemo se..

Što je tu dobro?

Nekoliko stvari zapravo.

Kada “ništa ne radi” mozak se odmara od stalnog probavljanja informacija. To je, poput sna, važan proces koji regenerira i obnavlja mozak. Nešto kao meditacija ali manje pretenciozno.

Kako mozak zapravo ne može ne raditi ništa, dok ne mislimo ni o čemu u pozadini mozak obrađuje neke ideje koje smo “ostavili za poslije” i u tišini dolazi do neočekivanih i kreativnih rješenja.

I na kraju, kao rezultat svega navedenog, djeca dosadu uvijek riješe nekom kreativnom idejom ili planom (istina, nisu sve ideje baš pametne, ali uglavnom su ipak bezopasne).

Na taj način nauče kako sami sebi smišljati aktivnosti i organizirati vrijeme na kreativan način.

Zato je važno da djeca nemaju uvijek pri ruci čarobni portal koji zovemo mobitel, i da im ponekad naprosto bude dosadno.

A mi ćemo morati povremeno slušati “nama je doooosadno”.