Djeca (i mladi) su se vratili u školu, a sa time je ponovno postalo aktialno pitanje mobitela u školskim klupama.
Čini se da su i roditelji i nastavnici podijeljenih mišljenja što donošenje bilo kakve suvisle odluke na razini države čini nemogućim. Jučer sam u razgovoru sa dva prijatelja, oba roditelji osnovnoškolaca a jedan profesor u osnovnoj školi, čuo nekoliko iskustava.
Profesor svoje dijete šalje u Waldorfsku školu, tamo nitko nema mobitela, pa to i nije problem. U njegovoj školi je ravnateljica donijela odluku o zabrani korištenja mobitela na nastavi radi brojnih slučajeva gdje su djeca potajno snimala nastavnike i radila šaljive (više ili manje uvredljive) video uratke koje su postali na tiktok platformu.
Drugi kolega ima dvoje djece u školi i već su tri puta imali vanjske edukacije i radionice za roditelje u svrhu kontrole prekomjernog korištenja mobitela. Na njegov prijedlog da bi mobitele trebalo djeci naprosto zabraniti dobio je potvrdu od voditelja radionica, no ne i od svih roditelja, a čini se da se ravnatelj ne želi nikome zamjeriti pa zazire od nepopularnih odluka.
Roditelji su uglavnom zabrinuti za sigurnost svoje djece i žele imati sa njima konstanti kontakt.
Ono što je jedinstveno svim ovim stavovima je potpuno zanemarivanje potreba same djece. “Pametni” mobilni telefoni i aplikacije na njima koje uključuju društvene mreže su potpuno neprimjereni i korelativno dokazano štetni za mentalno zdravlje djece i mladih, izazivaju ovisničko ponašanje te preuzimaju svo slobodno vrijeme djeteta, što negativno utječe i na fizički i socijalni razvoj.
Premda živimo u zaista sigurnim vremenima i jedini razlog što to ne osjećamo je ogromna dostupnost negativnih vijesti (koje su tu zato što računaju na potrebu našeg mozga da bude svjestan opasnosti), razumljivo je da roditelji žele biti u mogućnosti u svakom trenutku kontaktirati svoje dijete, kad ta mogućnost postoji. Rješenje je relativno jednostavno – tzv “bazični telefon”.
U ovom izvatku iz nove knjige autorice Jean Twenge 10 rules for rising kids in high-tech world navedene su razne opcije “ne-pametnih” telefona koji omogućavaju da dijete bude u kontaktu sa roditeljima bez da se izlaže negativnom utjecaju “pametnih” telefona i aplikacija koje na njima vrebaju.
No, dok god ne dođe do sustavnog rješenja koje će regulirati posjedovanje “pametnih” telefona kod djece i mladih te učinkovito kontrolirati dobne granice za pojedine društvene platforme, roditelji i djeca su ostavljeni da se sami bore sa daleko nadmoćnim neprijateljem – globalnim korporacijama koje trguju sa njihovom pažnjom i nemaju nikakve interese i moralne ograde vezane za njihovo fizičko i mentalno zdravlje.
Kroz direktni kontakt sa mladima često smo čuli nezadovoljstvo radi pretjeranog boravka na mobitelu i frustraciju nemogućnošću da se tome othrvaju.
U želji da im pružimo podršku, prošle godine smo razvili program pod nazivom “Otkrivanje stvarnog svijeta”. Osnovna komponenta programa je višednevni boravak u prirodi i ciljano razvijanje svijesti o tome koliko nam stvarni svijet – a priroda i direktni ljudski kontakt posebno – pružaju u odnosu na ono što virtualni svijet obećava ali nikada ne daje. Mladi će se kroz popratne aktivnosti usmjeriti na kreiranje zajedničkih strategija za održivo kontroliranje korištenja virtualnih sadržaja i razvijanje zdravih navika boravka u prirodi i održavanja direktnih socijalnih kontakata.
Pilot projekt ove jeseni starta sa grupom mladih iz jedne zagrebačke gimnazije, sufinanciran sredstvima Grada Zagreba, te će nakon procjene učinkovitosti biti dostupan javnosti (više na našoj web i facebook stranici).
Kako vi/vaša škola adresira ovaj problem?